Od kojeg materijala treba napraviti stijenku tokamaka buduće fuzijske demonstracijske elektrane DEMO, koja će prihvatljivo dugo vremena odoliti razarajućim efektima bombardiranja visoko-energetskim -14 MeV- neutronima? U traženju odgovara na to važno pitanje radi velik broj istraživača u Europi i svijetu uključenim dominantno u projekte Eurofuzijskog konzorcija i Eurotama. U Laboratoriju za AC susceptibilnost Instituta za fiziku sudjelujemo u dva takva H2020 projekta (WPMAT i M4F).  Razvili smo mjerne uređaje za mjerenje magnetske AC susceptibilnosti visoke osjetljivosti u visoko-temperaturnom području (zasad do 900 K). U kombinaciji sa mjerenjima susceptibilnosti u vremenskoj domeni (Magnetic After-effect) rezultati naših istraživanja pomažu razumijevanju fundamentalne fizike bcc-željeza na nanoskali, a osobito razumijevanju migracije defekata koja presudno određuje mehanička svojstva materijala.  Usredotočujući se na migracije atoma ugljika (prvo u elementarnom čistom α-željezu a potom u tehnološki važnim legurama Fe-Cr) postepeno razvijamo metodologiju za detekciju i praćenje pokožaja atoma ugljika u ovisnosti o toplinskoj povijesti uzorka i izloženosti zračenju (zasad ionima Fe). Odgovor na pitanje gdje se točno nalazi ugljik: u itersticijskim položajima bcc rešetke, u precipitatima mnoštva mogućih karbida, granicama zrna, klasterima ugljik-vakancija, fizičkoj površini uzorka…  presudan je za potpuno razumijevanje i projektiranje svojstava novih superiornih čelika. Naša dosadašnja istraživanja i metodologija temeljena na mjerenje magnetskih fenomena u velikoj mjeri  daju odgovor na ovo pitanje.