In memoriam: Davorin Lovrić – Dado

(20. svibnja 1958.  – 22. travnja 2019.)

 Davorin Lovrić rođen je u Karlovcu 20. svibnja 1958. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu.

Godine 1983. diplomirao je teorijsku fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Marijana Šunjića. Naslov diplomskog rada bio je „Dinamičko zasjenjenje u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom kulonskom plinu u aproksimaciji nasumične faze“.

Odmah nakon diplomiranja zapošljava se na Institutu za fiziku, tada dijelom Sveučilišta u Zagrebu, radeći na teorijskim istraživanjima u Teorijskoj grupi za fiziku površina. Istovremeno, sudjelovao je i u nastavi kao asistent na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Magistrirao je na Sveučilištu u Zagrebu u sklopu postdiplomskog studija prirodnih znanosti 1988. godine na temu „Proračun Van der Waalsovog međudjelovanja u raspršenjima na molekularnim adsorbatima“, pod vodstvom dr. sc. Branka Gumhaltera.

Doktorsku disertaciju pod naslovom „Calculation of the substrate screening effects in the electronic spectra of adsorbates“ obranio je na Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu 1992. godine. Disertacija je izrađena pod vodstvom dr. sc. Branka Gumhaltera. U njoj je iznesen niz novih rezultata, vezanih za učinke zasjenjenja u elektronskim spektrima adsorbanata koji se opažaju spektroskopijom rentgenskim fotoelektronima i inverznom fotoemisijskom spektroskopijom. Razvijen je teorijski formalizam za proračun spektara pomoću dinamičkih potencijala, te su teorijska predviđanja uspoređena s eksperimentalnim mjerenjima za niz konkretnih fizikalnih sustava.

Stručno se usavršavao u razdoblju od 1992. do 1994. godine na Chalmers Institute of Technology  u Göteborgu, Švedska, radeći na problemima neelastičnih raspršenja lakih atoma na površinama. Godine 1995. otišao je na daljnje stručno usavršavanje u Modenu u Italiji, na Universita di Modena, radeći na problemu multi-fononskog raspršenja atoma na metalima.

Ukupno je objavio dvadesetak izvornih znanstvenih radova,  od onih iz površinske fizike, do onih iz područja rasta kristala i morfologije ravnotežnog oblika površine čime se bavio posljednjih godina. Više njegovih radova postiglo je znatnu zapaženost, a posebno se izdvojio njegov rad objavljen u  Physical Review B o elektronskim spektrima površina i adsorbata uz Van der Waalsovo međudjelovanje.                                      

Doktorsku disertaciju, nastalu u jeku Domovinskog rata, posvetio je „Mojoj L… i mojoj Hrvatskoj“. Već ova posveta otkriva njegovu veliku ljubav prema domovini, u čiju se borbu za samostalnost izravno uključio 1991. godine u sklopu postrojbe višecijevnih raketnih bacača Hrvatske vojske. Svoja uvjerenja i ljubav prema Hrvatskoj iskazivao je svih ovih godina, a izravno se uključio u mnoge aktivnosti iz područja civilnog društva, s naglaskom na teme od nacionalnog interesa, posebice naobrazbe i školstva.

Iza njega ostaje sin, danas mladi istraživač na Institutu Ruđer Bošković.

Neka našem Dadi bude laka hrvatska zemlja.